Zorica Katic
  • Home
  • O meni
  • Blog
  • RADI SA MNOM
    • Besplatni trening
    • Personalizovani program
    • Tumačenje Human Design mape
    • Ponuda dve kafe
    • Besplatno info veče
  • Kreiraj komunikaciju
Monthly Archives

April 2022

Uverenja – kako funkcionišu i šta mogu da iskoristim?

by zoricakatic April 18, 2022
written by zoricakatic

Pre početka čitanja ovog teksta molim vas da se zapitate i odgovorite: koliko očekujete od ovog teksta da ćete naići na korisne i nove informacije u vezi uverenja koje mogu da utiče na vaše rezultate u nekoj oblasti života?

To što ste pomislili je uverenje.

I najbolje od svega je da šta god ste pomislili u pravu ste. Jer uverenja tako funkcionišu. Parafraziraću Henri Forda: ako mislite da će tekst koristiti/pomoći u pravu ste, i ako ste pomisli da neće opet ćete biti u pravu.

Uverenje je, na primer, ako mislimo o sebi da nismo vešti govornici, da nemamo talenta za pisanje, za javni nastup, za pevanje. Da nismo disciplinovani, vešti odnosno kompetentni u nečemu i da se to ne može naučiti (na primer komunikacija). Da nismo dovoljno lepi, voljeni, da nešto ne vredi truda. Ili da se samo nama dešava neki baksuz, da šta god uradimo baš nama to ne pođe za rukom. Uverenja su i kada govorimo i mislimo o svetu da su drugi neobrazovani, nesposobni… Da se samo u našoj zemlji ovako nešto dešava, a u drugim zemljama je sve drugačije … Da ne mogu i jare i pare, što je brzo to je i kuso, itd…

Verovatno se sećate Ilije Čvorovića iz filma Balkanski špijun koji je mislio (bio uveren) da ga neko špijunira i zato je on postao špijun i to je predstavljeno nizom komičnih scena. A da li ste čuli za japanskog  potporučnika Japanske carske vojske,  Hiru Onoda,  koji se sakrivao 30 godina na Filipinima? On je pred kraj rata 1944. poslat na Filipine uz naređenje da uspori SAD, da drži položaj i da se bori po svaku cenu i da se nipošto ne preda. On se tog naređenja držao sve do 1972. godine – ravnih 28 godina – uz sva uverenja koja su bila neophodna da se održi na položaju u gerilskoj odbrani. Iako se rat završio i Amerikanci i filipinske vlasti  su na sve načine pokušavali da prenesu informacije (avionima su bacali letke sa informacijom o završetku rata) Hiro Onoda nije verovao da se rat završio i verovao je da su leci lažni i napravljeni samo da bi naveli gerilce da se predaju. To je trajalo 28 godina.

Ilija Čvorović - Balkanski špijun
Hiro Onoda - japanski potporučnik

Na prethodnim primerima možemo da uočimo moć uverenja na naš život.

Te misli i izjavne rečenice su pohranjenje u našem nesvesnom delu i nastale su tokom našeg odrastanja: od okoline, porodice, prilikom nekih traumatičnih događaja, od našeg znanja koje smo dobijali… I te rečenice su za nas istine i mi u njih verujemo. To su naša uverenja. U postu o komunikacionom modelu smo videli šta su filteri (između ostalih i uverenja) i da mi brišemo, izvrćemo i uopštavamo jer tako funkcioniše naš mozak. Uverenje je jedan od mehanizama filtriranja spoljnjih informacija pri stvaranju naše interne reprezentacije. Sve one rečenice koje su nastale uopštavanjem (generalizacijom) našeg iskustva su naša uverenja.

Ona nastaju  i nakon samo našeg jednog iskustva koje smo uradili (npr. uradili projekat, vodili sastanak, završili važan posao u kratkom roku, pričali pred većim skupom, vodili dobar razgovor sa nekom „teškom“ osobom, objavljivali slike, komentare i/ili postove na mrežama). Isto tako uverenje može nastati i kada zamišljamo da imamo željeni rezultat (u komunikaciji, na poslu,…).

Za uverenja bi moglo da se kaže da su to iskazi, misli koje su za nas 100% istine (i koje ne proveravamo).

Uverenje je jedan od mehanizama filtriranja spoljnjih informacija pri stvaranju naše interne reprezentacije.

Rađen je sledeći eksperiment na univerzitetu. Učesnici su podeljeni u dve grupe: jednoj su puštani filmovi o tome da je sve determinisano i unapred određeno, a drugoj da smo mi izvori naše slobode, i da možemo da utičemo na naš život. Nakon toga svi učesnici su radili test u papirnom obliku koji je bio provera znanja u vezi prikazanih filmova, ali se zapravo testiralo nešto drugo. Test je rađen pojedinačno u prisustvu još samo jedne osobe koja je bila vođa eksperimenta. U prostoriji se nalazila još samo tegla sa metalnim kovanicama u jednakim apoenima. Negde pred kraj testiranja, vođa eksperimenta je bio pozvan da izađe iz prostorije jer je tobože imao hitan poziv, a učesnik/testirani je ostao sam uz prethodno upućivanje od strane vođe i davanje dokumenta sa tačnim odgvorima da kada završi test sam sebe proveri i za svaki tačan odgovor uzme po jedan apoen iz tegle.

Pretpostavljate ishod? Oni učesnici u eksperimentu koji su mislili (imali uverenje) da je sve determinisano prekidali su testiranje, prepisivali sve tačne odgovore i uzimali željenu količinu novca iz tegle, a oni koji su verovali da su oni ti koji utiču na svoj život su završavali samostalno test i uzimali odgovarajuću sumu novca prema rezultatima testa.

Ne ulazeći u istinitost uverenja, na primeru ovog eksperimenta možemo da uočimo, osim moći i uticaja koji uverenja imaju na naš život i naše odluke, i mehanizam  funkcionisanja koji je „neutralan”.

Dakle, postoji krug funkcionisanja. Prvo u nešto verujemo (ne verujemo, kako god). To uverenje pokrene sposobnost (da možemo nešto da uradimo ili ne možemo, da očekujemo ili ne očekujemo, itd), ta sposobnost proizvede aktivnost (našu ili tuđu) i mi vidimo rezultat koji potvrđuje prvobitno uverenje. To je prikazano na slici 1.

U našem eksperimentu učesnici koji su poverovali (imali uverenje) da je sve determinisano i unapred određeno  su pokrenuli svoju sposobnost da uoče i zaključe kako je nebitno da li znaju tačne odgovore ili ne, kao i da je nevažno da li su novac sami zaradili kad imaju mogućnost da ga uzmu u ovom trenutku (jer je sve već unapred određeno i na kraju ćemo svi stići na isto mesto, a do tada uživamo i koristimo svaku priliku), dalje je ta sposobnost proizvela aktivnost da prepišu tačne odgovore na testu i da uzmu novca iz tegle koliko žele, i na kraju su sebi potvrdili početno uverenje: da su naše aktivnosti nebitne jer je krajnji rezultat određen. Isto tako, kod druge grupe koja je imala uverenje da mi imamo uticaj na naš život i da smo izvor slobode je pokrenuta  sposobnost da zaključe da će jedna mala današnja aktivnost imati veliki „sabirni efekat“ (compound effect) na konačni cilj u životu, i dalje  je ta lična odgovornost proizvela aktivnost da se „ne lažiraju“ rezultati testa već uzme samo ona količina kovanica koja odgovara stvarnim tačnim odgovorima. I na kraju su sebi potvrdili da su oni izvor svoje slobode (od uticaja spolja) odnosno izvor odgovornosti i da mogu da utiču na svoj život.

Bitno je da razumemo da su uverenja neophodan činilac u našem svakodnevnom funkcionisanju i da predstavljaju pogonsko gorivo da dobijemo rezultat naše aktivnosti. Taj rezultat može da bude željeni rezultat, ili neželjeni pa u tom smislu uverenja mogu biti  korisna/podržavajuća i nekorisna/ograničavajuća uverenja.

 

slika 1

E sad, kako da ih otkrijemo i šta da radimo sa njima. Na primer, sve rečenice navedene na početku su uverenja, i ona nekad mogu biti korisna a nekad nekorisna zavisno od konteksta. Na primer, kada smo bili mali mogli smo da verujemo da postoji Babaroga koja čeka u mraku ako odemo sami uveče van kuće i da ćemo biit kažnjeni njom. Tada nam je to dvostruko koristilo – štitilo nas je od samostalne nerazumne akcije i dobijali smo potvrdu i ljubav od roditelja. Pa kažemo da je to uverenje kome je istekao rok. Ili izjava što je brzo to je i kuso. Zamislimo nekog lekara koji pregleda rezultate pacijenata pre operacije i samo letimično baci pogled, ili nekog inženjera/programera koji pregleda  trup aviona pred poletanje i ne misli tako. I zamislimo se mi u nekoj  situacijama uvereni da je baš sve što je brzo time i kuso, pa nepotrebno detaljišemo neki izveštaj, sto puta proveravamo… Ili i obrnuto, mislimo da moramo sve brzo da uradimo (jer smo uvereni da smo tada vredni), pa nas to odvede u višestruko ponavljanje jednog istog zadatka. Ovde je jasno koliko je zavisno uverenje od konteksta i od osobe i njene uloge.

Kako sami da otkrijemo svoja nesvesna nekorisna uverenja?

Ako imamo neku trenutnu situaciju koju smatramo teškom ili problematičnom, i sebi govorimo rečenice odnosno imamo misli tj uverenja, možemo da se zapitamo: Da li mi služi ovo uverenje ili ne? Koje koristi tačno imam od njega? Da li me i u kojoj meri sprečava na putu do ostvarenja mojih ciljeva i kvalitetnijeg života? Šta je to u šta bih mogao/la da verujem, a što bi mi više poslužilo u ovoj situaciji?

I sad ide najbolji deo: nekorisna uverenja možemo da promenimo.

Moj primer

Ja sam mislila za mene: da ne umem da pevam. Da nemam talenta, sluha ni glasa. I to me je dalje vodilo u to da ja na žurkama, rođendanima, proslavama pa ni koncertima –  ne pevam.

Pa sam onda provukla to svoje uverenje kroz pitanja:

  1. Da li mi služi ovo uverenje ili ne? Ne
  2. Koje koristi tačno imam od njega? Ne pevam – ne eksponiram se – ne mogu da pogrešim.
  3. Da li me i u kojoj meri sprečava na putu do ostvarenja mojih ciljeva i kvalitetnijeg života? Ne uživam, nisam prisutna, sputana sam a to me udaljava od ličnog rasta.
  4. Šta je to u šta bih mogla da verujem, a što bi mi više poslužilo u ovoj situaciji? Ja sam našla novo afirmativno uverenje: Iako nemam muzički školovan glas, ja s radošću koristim svaku priliku da uživam u muzici i pevajući.

Nije lako osvestiti naše obrasce i uverenja. Ali je moguće. Alfred Koržibski je rekao „Postoje dva načina da se lako provučemo kroz život: da verujemo u sve ili da sumnjamo u sve; oba načina nas spasavaju od razmišljanja“. I nažalost, najteže je razmišljati, eksperimentisati sa sobom i ne posustajati nakon prvog neželjenog rezultata. Jer upravo je to još jedan dokaz kako uverenja funkcionišu. A kako bi bilo da baš „iskoristimo“ ciklus funkcionisanja uverenja u našu korist. I nađemo uverenje koje nam koristi ne ulazeći u proveru istinitosti uverenja. Naučnici koji su se bavili analiziranjem uspešnih ljudi su izdvojili uverenja koja su se pokazala da su davala najbolje rezultate kod onih koji su ih primenjivali (Tako je i nastao NLP –  Neuro lingvističko programiranje, nauka koja se bavi modelovanjem izvrsnosti. I ta uverenja su nazvali NLP aksiomi):

  • Mapa nije teritorija. (Pomenuta u postu o kom. modelu).
  • Značenje komunikacije je odgovor koji dobijate.  Naša je odgovornost kako ćemo biti shvaćeni u komunikaciji, a ne našeg sagovornika, jer naše misli nismo preneli na odgovarajući način kako bi nas sagovornik razumeo.
  • Ljudi imaju sve resurse potrebne za uspeh – ako neko nešto može, svako to može!
    Sve ciljeve možemo ostvariti, samo treba naći način.
  • Nema neuspeha, postoji samo povratna informacija.
  • Svako ponašanje je motivisano pozitivnom namerom. Ljudi čine najbolje izbore koje mogu sa resursima koji su im dostupni (tog trenutka).
  • Najfleksibilnija osoba kontroliše sistem. Fleksibilnost znači ponašati se u granicama krut, rigidan do totalno popustljiv u zavisnosti od situacije, tj. posedovati različite obrasce ponašanja.
  • Ne možemo da ne komuniciramo. Komunikacija je redudantna.
  • Um i telo su isti sistem (delovi istog sistema). Promene uma dovode do promena na telu i obrnuto. Kada je neko srećan i zadovoljan te promene se vide na telu, kao da “zrači”.
  • Ako radite ono što ste uvek radili, dobijate ono što ste uvek imali. Ako to što radite ne dovodi do onoga što želite, radite nešto drugo.

I vi možete da ih svakodnevno koristite. U svim oblastima života. Ja sam najviše radila sa klijentima  inženjerima na njihovim temama koje su najčešće bile teme komunikacije: kako da poboljšam komunikaciju sa kolegama, kako da rešim konflikt sa „agresivcem“ (analiziran u postu kom model), kako da imam više uticaja na sastancima, kako da se zauzmem za sebe, kako da s lakoćom komuniciram sa onima koji me nerviraju, kako da ostvarim cilj svake svoje komunikacije. Sa svakim smo radili, između ostalog, na setu ličnih nekorisnih uverenja i zamenili ih podržavajućim (od kojih su neka i sa gornjeg spiska) služeći se raznim alatima i tehnikama.

Ukoliko i vi želite da se ciljano i brže „rešite“ starih ograničavajućih uverenja i pronađete najbolja za vas afirmativna uverenja uz moju pomoć, javite se ovde i zakažite besplatne konsultacije.     

0 comments
FacebookPinterestLinkedin

Komunikacioni model

by zoricakatic April 12, 2022
written by zoricakatic

Verovatno se i vama dešavalo da nakon zajednički provedenog odmora, neke zabave, ili poslovnog sastanka, kasnije prepričavate ili delite svoje utiske sa istim učesnicima i svako ima različite doživljaje istog događaja. Na primer neka davna ekskurzija se ponovo prepričava na godišnjici mature i neko je zapamtio svakoga u autobusu i gde je ko sedeo, neko je samo neke drugare koji su bili u njegovoj najbližoj okolini, neko se samo seća nekih predela, muzeja, kafića, a neko dogodovština u kojima je bilo zabavno ili je ispao smešan, ili ih se najradije ne bi sećao, a samo mu ti događaji isplivavaju – svako ima svoje sećanje na događaje. Ili posle poslovnog sastanka neko prepričava samo poslovne ideje, neko rezultate, neko je primetio ko je sve bio na sastanku i kako se ponašao, neko ima doživljaj gubljenja vremena, neko velikog pritiska zbog rokova.

Kao da niste bili na istom mestu u isto vreme. Zašto je to tako?

U ovom tekstu delim sa vama osnove komunikacionog modela koji će nam poslužiti da razumemo šta se dešava u svakoj komunikaciji, i dalje da definišemo delove na koje možemo da utičemo a na koje ne možemo.

Za početak, šta za vas znači pojam komunikacija?

Meni je najsveobuhvatniji opis komunikacije nastao iz citata Bendžamina Dizraelija: „Čovek nije tvorevina okolnosti, već su okolnosti tvorevina čoveka.“ A okolnosti su naši odnosi sa drugima, a  srž tih odnosa je komunikacija, a suština komunikacije je u odgovoru koji na nju dobijemo. 

Bendžamin Dizraeli: „Čovek nije tvorevina okolnosti, već su okolnosti tvorevina čoveka.“ A okolnosti su naši odnosi sa drugima, a  srž tih odnosa je komunikacija, a suština komunikacije je u odgovoru koji na nju dobijemo. 

U samom procesu komunikacije, kao što u telekomunikaciji imamo pošiljaoca i primaoca signala, a između sredinu koja unosi šum, tako i u svakodnevnoj komunikaciji imamo izvor (spoljni događaj) i primaoca komunikacije (nas ili našeg sagovornika) i naše telo kao sredinu koja sa svojim karakteristikama unosi šum. Kako?

Mi opažamo dva miliona informacija u sekundi (2Mbps), ali svesni um može da registruje samo 126 bita (po autoru Mihalj Čiksentimihalji u knjizi Tok) spakovana u grupe od po 7+-2. To opažanje se vrši kroz naših pet čula: vida, sluha, dodira, mirisa i ukusa. I dolazi do mozga.

Mozak

Naš mozak  ima sledeće karakteristike:

  • Da briše. Na primer: Mi smo na ekskurziji/sastanku i naš mozak nije u mogućnosti da primeti sve objekte koji se nalaze u okolini – svako lice koje vidimo, svačije mobilne telefone, garderobu, pokrete svij prisutnih, šta pričaju, kako sede, kako dišu… (kaži psiholozi i lekari da bi poludeli kada bi opazili svih dva miliona u sekundi). To brisanje se ne vrši tako što mi preuzmemo sve informacije pa obrišemo sve osim 126, već tako što usmerimo impulse – fokusiramo energiju – ka određenim informacijama.
  • Da iskrivljuje. To je sposobnost mozga da se ponaša kao muzej iluzija. Da izokrene, iskrivi, izobliči… Odnosno da donese zaključak i prilepi etiketu pre nego se uveri u činjenice. Na primer, na sastanku, neki kolega može da priča energično, strastveno da upire prstom i neko može da kaže da je on agresivan. Ili na ekskurziji da je jedno odeljenje  smešteno u jednom hotelu, a druga ekipa/odeljenje u drugom „boljem“ i da neko donese na osnovu toga zaključak da se taj razred  favorizuje a da smo mi najgori, da direktor na nas ima pik.  Ova karakteristika mozga je često predmet satire ili ismevanja u umetnosti i literaturi  pa na primer Ilija Čvorović u filmu Balkanski špijun, većinu svojih zaključaka donosi baš ovako – iskrivljujući ih.
  • I da generalizuje. Uopštava. To je sposbnost mozga da na taj način uči, i to je odlično jer štedimo resurse, ali i da donosimo pravila koja mogu da budu rigidna i ograničavajuća. Na primer, opet na našoj ekskurziji, ako smo obilazili manastire možemo da donesemo zaključak da svi koji idu na ekskurzije obilaze manastire, ili da ovi sa „društvenog“ smera su pričljivi, a ovi sa „prirodnog“ mirni i povučeni, ili da na poslovnom sastanku uočimo “sigurno pravilo“ da pravnici nemaju pojma o tehnici, a da ovi iz tehnike nemaju pojma o prodaji…

Sve navedeno su neutralne karakteristike uslovljenje našim mozgom, ali šta utiče na to šta ćemo tačno izbrisati, uopštiti (generalizovati), iskriviti odnosno izvršiti kognitivnu distorziju. To su naši filteri:

Filteri

Filteri su naše dosadašnje iskustvo. Naši jezički obrasci, memorija, odluke, vrednosti, uverenja,  metaprogrami odnosno skup obrazaca koji se vide kao navike. (O svakom filteru ću posebnim tekstom/postom objasniti kako utiče na našu komunikaciju.) U sklopu prethodne priče sa brisanjem, uopštavanjem  i iskrivljenjem verovatno je jasnije da neko sa npr. iskustvom iz detinjstva čestih putovanja autobusom i obilazaka kulturnih spomenika neće isto reagovati, imati doživljaj odnosno komunicirati kao onaj koji nije putovao ili nije putovao autobusom ili nije obilazio muzeje. Ili na sastanku da razumemo zašto se različito ponaša (komunicira) kolega kome je važnije da čuje i vidi samo rezultate od onog kome su važni i odnosi sa ljudima i saradnicimia… itd…itd…

Sve zajedno, naš mozak sa svojim neutralnim karakteristikama i naše dosadašnje iskustvo utiču na to da mi stvorimo naše personalizovano tumačenje odnosno internu reprezentaciju spoljnjeg događaja:

Interna reprezentacija

Na slici 1 je predstavljeno put prolaska informacije od spoljne sredine preko naših čula, mozga i filtera. Posle filtera se nalazi fotografija (interna reprezentacija, mapa)  koja je sa značajno manje detalja i informacija od spoljnje fotografije (teritorije). Tu internu fotografiju/mapu smo mi stvorili. A najkraća rečenica koja opisuje prethodni proces je: mapa nije teritorija. I to nas dovodi do zaključka da svako stvara svoju mapu sveta odnosno svoju stvarnost.

Ovaj uvid je mnogima promenio život – shvatanje da ne postoji „prava realnost“ već da je mi stvaramo i da dalje iz nje reagujemo odnosno komuniciramo. Jedino pitanje koje se postavlja je da li je naša mapa korisna, odnosno da li su rezulatiti koje dobijamo željeni ili nisu. (O ovome puno radimo na pojedinačnim sesijama).

Na slici 1 se vidi da mapom dalje utičemo na naše stanje:

Stanje

Stanje je osećanje, emocija koja nastaje ili/i iz naše mape kojoj smo dali značenje ili/i iz fiziologije. Ona mogu biti delotvorna i pokretačka: ljubav, radost, samopouzdanje, vera, entuzijazam, fleksibilnost, vitalnost, veselost, doprinos … a isto tako i nekorisna: briga, zabrinitost, negativnost, nepoverenje, ljutnja… Na njih utiče, kao što smo pokazali, naša mapa odnosno značenje koje smo dali spoljnjem dešavanju i/ili naša fiziologija odnosno fizička i telesna spremnost (odmor, hrana, vežbanje, vazduh, držanje tela..). 

Fiziologija

Sigurno vam je jasno kako na naše stanje produktivnosti utiče odmor odnosno dovoljno spavanja. Isto tako, verovatno imate iskustva o određenoj hrani i povezanosti sa vašim stanjima. I verovatno imate iskustva da kada ste neraspoloženi i zabrinuti  nesvesno se pogrbite i gledate u pod. A ovaj smer može i da se obrne, pa tako, da uspravan hod i zagledanost u nebo i visine može da utiče na naše raspoloženje. Najčešće su ovi procesii nesvesni, ali kada ih razumemo i počnemo svesno da primenjujemo možemo mnogo toga da sebi olakšamo i utičemo na željeno stanje odnosno rezultat komunikacije. Jer, rezultat komunikacije dolazi iz stanja.

Rezultat komunikacije

Kao što smo do sada pokazali, ciklus komunikacije dolazi iz naše mape odnosno interne reprezentacije spoljneg događaja kome smo dali značenje (misao) a ona (misao) utiče na naše stanje (emocije, energija) i dalje pokreće određeno ponašanje koje se vidi, čuje i doživljava kao rezultat komunikacije.

Interna reprezentacija – značenje (misli) – emocija – ponašanje – rezultat (komunikacija)

Naučnici su utvrdili da rezultat komunikacije nije samo ono što verbalno iskažemo, već i naša intonacija, boja glasa, ton, kao i stav tela, držanje, ekspesija lica, disanje. To je dato i procentima na slici 2. Dakle, samo 7% je sadržaj, a 93% je sve ostalo. 

Ove slike sa objašnjenjima  su pomogle mnogim mojim klijentima da razreše konkretne probleme i teme na kojima smo radili. Na primer, klijent koji je razrešio problem sa „agresivnim saradnikom“ koji ga je nervirao, dovodio do „ludila“ i do stalnih sukoba. On ga je nazivao agresivcem, a posle predstavljanja komunikacionog modela, razumeo je da je zapravo on izvršio etiketiranje (karakteristika mozga da izvrće – kognitivna distorzija), a da je saradnik samo ispoljavao ponašanje koje možemo opisati agresivnim. Zatim je naučio da odvoji ponašanje od ličnosti (mapa nije teritorija) i da je ono što je on doživljavao od strane kolege zapravo bilo davanje značenja  rezultatu ponašanja od strane kolege. A zatim smo radili na svim njegovim filterima koji su do tog značenja doveli a na koja možemo da utičemo: vrednosti i uverenja (i metaprogrami). Konkretno, klijent je promenio svoje uverenje od „da kolega ima nameru da ga povredi“ u uverenje „da su njegova ponašanja motivisana najboljim namerama“. Dalje, radili smo na na stanjima – da smo mi odgovorni i možemo da utičemo na naša stanja, emocije (i naučili alate za dovođenje sebe u željena resursna stanja). I tek na kraju smo radili na rezultatu komunikacije (7/38/55 %) i na rečniku. A rezultat sesija je da se klijent ne oseća više ugroženo i napadnuto od strane kolege, ne koristi reči: povredio me, iznervirao me, već bira način, vreme, mesto komunikacije sa svojim saradnikom i utiče na svoje stanje i s lakoćom ostvaruje ciljeve svake svoje komunikacije.

Verujem da će vam ova prezentacija delova komunikacije pomoći da imate bolji i jasniji uvid u sam proces komunikacije. I da ćete u budućnosti vašu komunikaciju doživljavati i gledati na drugačiji način. A ako želite da poboljšate neki aspekt vaše komunikacije pokušajte da odredite kom delu pripada i zapitajte se šta možete u vezi toga da učinite. Eksperimentišite i menjajte, jer ako se na isti način ponašate imaćete i iste rezultate. A ako ih ciljano poboljšate, osmišljeno uz pomoć stručnih znanja, alata i tehnika dobićete brže rezultate i poboljšanu komunikaciju i moći ćete da:

– birate željeno stanje s lakoćom bez obzira na sagovornika

– utičete na rezultat svake vaše komunikacije

– naučite da postavljate i ostvarujete cilj svake komunikacije

Ja mogu u tome da vam pomognem. Javite se ovde da zakažemo besplatne konsultacije.

0 comments
FacebookPinterestLinkedin
Load More Posts

Recent Posts

  • Osnove Human Design sistema – drugi deo
  • Osnove Human Design sistema – prvi deo
  • Sharing is caring – resursi na temu roditeljstva, vaspitavanja i komunikacije
  • Kako postaviti cilj u komunikaciji
  • Jedan sastanak deset metaprograma

Recent Comments

    Categories

    Archives

    • March 2024
    • February 2024
    • May 2023
    • July 2022
    • May 2022
    • April 2022
    • November 2021
    • May 2021
    • April 2021
    • March 2021
    • February 2021
    • January 2021
    • December 2020
    • November 2020
    • September 2020

    Categories

    • Blog

    Meta

    • Log in
    • Entries feed
    • Comments feed
    • WordPress.org

    @2020-2026 - Zorica Katic


    Back To Top
    Zorica Katic
    • Home
    • O meni
    • Blog
    • RADI SA MNOM
      • Besplatni trening
      • Personalizovani program
      • Tumačenje Human Design mape
      • Ponuda dve kafe
      • Besplatno info veče
    • Kreiraj komunikaciju